Close

Arhiva

Metalac ima uredno zapisanu istoriju na više načina.
Sa manjim prekidima, već više decenija ima svoje interno glasilo, najpre mesečno, a potom, sve do danas, uglavnom kvartalno. Sačuvani su i brojni godišnji izveštaji, koji se od 2002. godine publikuju u revijalnom izdanju sa naslovom MGM Report.
I, najvažnije, Metalac je do danas objavio tri monografije povodom svojih jubileja. Prva je urađena za 25 godina postojanja 1984. Temeljno novo izdanje urađeno je 1999. za 40 godina, a poslednje 2009. godine, povodom pola veka postojanja. Ovo je četvrta Metalčeva monografija koja će, u duhu prethodne, nastojati da se fokusira na poslednju deceniju i neke od ključnih aspekata po kojima je Kompanija poznata srpskoj i široj javnosti. Daljom istorijom ćemo se baviti samo onoliko koliko je opravdano za celovit uvid, a vi ćete imati sluha za neka ponavljanja, ili interpretiranja već objavljenih izdanja.
Nastavljajući se na prethodnu monografiju, koja je istorijski osvrt podvela pod naslov 30+20, ovoj smo detaljno dopisali poslednjih 10 godina. Suštinski, istorija Metalca se tako, ipak, smisleno može posmatrati kroz prizmu 30+30.

Metalac

OD ZANATSKE RADIONICE DO FABRIKE POSUĐA

Sa svega 480.000 DEM početnog kapitala Metalac je osnovan 4. aprila 1959 godine, spajanjem metalske zadruge »Jedinstvo« i zanatsko-automehaničarske radionice »Metalac«. Osnovni cilj je bio grupisanje skromnih potencijala i jačanje proizvodnih mogućnosti Gornjeg Milanovca, čaršije sa nekoliko hiljada stanovnika, koja nije imala nikakve industrijske navike. Na početku nejasna koncepcija daljeg razvoja oslanjala se na dve nesporne činjenice: posleratna Jugoslavija je bila u procesu intenzivne industrijalizacije, a tržište je bilo gladno svega.

Već 1960. godine Metalac će se prvi put susresti sa tehnologijom emajliranja. U saradnji sa »Slobodom« iz Čačka proizvešće svoju prvu belu kofu sa plavim tufnama – istu onu koja će četiri decenije kasnije biti ugrađena u temelje modernog Poslovnog centra. Sticajem okolnosti, više nego strateškim planiranjem, od »Slobode« je kupio prvu presu i prvu komornu peć za pečenje emajla i, uskoro preuzeo kompletan program proizvodnje posuđa.

Kakvo vreme, takve navike, a takvo posuđe. Posle kofe, sledi kanta za mast, činije, tepsije, tiganji, bakrač, kantica za mleko, radničko lonče …. a od 1963 i pocinkovano posuđe.

U ovom periodu početne ekspanzije i pridobijanja poverenja potrošača mnogo napora je uloženo na afirmaciji Metalca kao kvalitetnog i sigurnog proizvođača posuđa. Uslovi za povećanje proizvodnje, njenu bolju organizaciju i poboljšanje kvaliteta proizvoda stvoreni prelaskom iz centra grada u novu fabriku na današnjoj lokaciji u Kneza Aleksandra 212. Bilo je to 1967. godine, a koliko je povećana proizvodnja i koliko su bile potrebe ondašnjeg tržišta najbolje govori podatak da je samo u toj godini zaposleno 700 novih radnika. “Posuđe se vruće pakovalo u kamione ”, “samo tovari i teraj”, sećao se tog vremena prvi komercijalni direktor.
Najmlađi proizvođač posuđa u tadašnjoj Jugoslaviji će vrlo brzo zauzeti drugo mesto iza slovenačkog “Emo”-Celja. Broj zaposlenih je premašio 1000 a početni kapital Metalca je na kraju prve decenije uvećan devet puta i iznosio je 4.300.000 DEM.

Zanimljivo je da je tokom prvih 10 godina Metalac promenio pet generalnih direktora i to svake godine po jednog sve do 1963. kada dolazi, i narednih deset godina ostaje na čelu, Milan Mišović.

STRATEŠKO PRILAGOĐAVANJE

Gornji Milanovac je zahvaljujući intenzivnom industrijkom razvoju već slovio za “privredno čudo” ondašnje Jugoslavije. Iako sa velikim pomacima, Metalac je svejedno bio na začelju. Tehnološki i organizaciono nerazvijen, bez stručnih mladih kadrova, sa problemima u plasmanu na domaćem tržištu… i, konačno, negativnog poslovnog rezultata što je dovelo do izrade sanacionog programa. Stvari će početi da se menjaju 1974. godine zahvaljujući dolasku Branka Milovanovića, diplomiranog mašinskog inženjera, pedesetogodišnjaka sa dugogodišnjim direktorskim iskustvom. On će prepoznati da su firmi potrebni mladi stručni kadrovi, savremenija organizacija i izlazak na inostrana tržišta. Okuplja tim mladih inženjera i ekonomista i angažuje Ekonomski biro – Beograd da uredi organizaciju i potrebnu radnu dokumentaciju. Nastupa period strateških prilagođavanja. Najviše se ulagalo u automatizaciju i usavršavanje proizvodnog procesa, jer je konkurencija bila sve veća, a zahtevi potrošača sve jasniji.

U drugoj deceniji postojanja Metalac je izašao iz proizvodnje pocinkovanog posuđa, ali je zato nekoliko godina proizvodio pribor za jelo, a 1979 je, u saradnji sa partnerom iz Švedske, započeo i proizvodnju mašina za pranje pod visokim pritiskom. Još uvek se prilagođavajući potrebama tržišta pravio je izlete u proizvodnju delova iz kooperacije sa “Zastavom”- Kragujevac; Elektronskom industrijom-Niš; “Magnohromom” iz Kraljeva i još nekim proizvođačima. Naravno, sve vreme širi se asortiman i unapređuje tehnologija proizvodnje emajliranog posuđa, uvođenjem asortimana teškog posuđa sa rubom od nerđajućeg čelika, kasnije bakelitnih ručica i tehnologije dekorisanja.

Ipak, najvažniji trenutak došao je sa prvim izvoznim poslovima u Nemačku za firmu „Jakubajt“ i SAD za firmu „Nacional silver company“. Prvi izvozni artikli bili su Takovo-specijal, posuđe Majda, Vesna, Zora,… Sve počinje da se menja, ali dug put modernizacije firme tek predstoji. U ovom periodu kapital Metalca uvećan je na 11.300.000 DEM, a pred sam kraj druge decenije Metalca, na čelo firme dolazi njegov osmi direktor, mlad ambiciozan i preduzimljiv ekonomista Dušan Papić.

EKSPANZIJA PROIZVODNJE I PLASMANA

Sedamdesete i osamdesete zapamćene su kao godine najvećeg blagostanja u staroj Jugoslaviji. Gornji Milanovac je u to vreme uveliko pronosio slavu »privrednog čuda« koje je po stopi industrijskog razvoja bilo odmah iza slovenačkog Velenja. Grad je u suštini bio poznat po svojim gigantima: PIK Takovu, MK Rudnik, Tipoplastici, Graditelju, Dečjim novinama… Šerpe Metalac bile su prisutne u većini domaćinstava države od 20 miliona stanovnika, jer je Metalac sredinom osamdesetih preuzeo lidersku poziciju od Emo Celja. Ipak, iako sa značajnim pomacima, iznutra posmatrano, preduzeće je i dalje imalo naporan život radničkih mantila u metalskom kompleksu, daleko iza slike i standarda drugih milanovačkih preduzeća kojima se divila cela zemlja.

U takvim uslovima, u svojoj trećoj deceniji Metalac je sve aktivnosti usmerio u nove investicije u ekspanziju proizvodnje i plasmana na domaćem i ino tržšištu i, paralelno, strateško prilagođavanje novom vremenu i novim potrebama.

Prvih pet godina ove dekade obeležiće snažna ličnost direktor Dušana Papića, koji je bio uspešan rukovodilac iako je u deo vremena posvećivao funkcijama predsednika Saveza komunista, predsednika opštine i predsednika Regionalne privredne komore Kraljevo. Uočavajući potrebe novog vremena Papić šalje grupu stručnjaka na evropske sajmove i u obilazak najbvoljih fabrika. Istovremeno Metalac počinje samostalno da izlaže u inostranstvu. Sve to rezultiraće značajnijim ulaganjima u pogon emajlirnice, izrade prstena, kao i pakovanja i skladištenja gotovih proizvoda. Novi automati, nove peći, izgradnja savremenog skladišta, nove prese u MOL-u, učiniće Metalac jednom od najopremljenijih i najmodernijih fabrika posuđa.

Osim što se i dalje značajno unapređuje asortiman emajliranog, počela je i proizvodnja aluminijumskog posuđa. Ma koliko danas zvučalo neverovatno, izašlo se iz pakovanja slamom. Za ceo asortiman uvedeno je pakovanje u kartonsku ambalažu. Idući za tražnjom tržišta, Metalac je ušao u proizvodnju panel grejalica, univerzalnog vikend roštilja, motalica za crevo visokog pritiska, kazana grejača vode i dr.

Dolaskom Radivoja Lučića za generalnog direktora, prvog iz redova zaposlenih, pažnja se još više usmerava na kvalitet procesa i proizvoda, dalje usavršavanje organizacije, uravnoteženje prihoda i rashoda. Sveukupno, veći deo treće decenije karakteriše stabilno i uspešno poslovanje pa dakle i stabilno uvećanje kapitala kao preduslova za finansiranje novih projekata sopstvenim sredstvima.

Na kraju ovog perioda vrednost kapitala preduzeća porasla je na 17.300.000 DEM, 50% više nego na kraju druge decenije. Firma je dobro organizovana, modernizovani pogoni PZO i mehanička obrada, sa dobrom produktivnošću, novim magacinom gotove robe, ali još finansijski iznurena zbog sanacionog programa i ulaganja u razvoj. Plate su 20% niže od republičkog i 30% od opštinskog proseka. Programski fabrika je fokusirana na emajlirano posuđe. Metalac već ima više od 1300 radnika. I dalje je više od polovine nekvalifikovana i polukvalifikovana radna snaga. Na sreću, visokobrazovani kadrovi postaju sve brojniji. Na kraju treće dekade biće ih 35.

Tokom tih prvih 30 godina Metalac je promenio 10 generalnih direktora, od kojih su petorica bila po godinu dana i manje, svi uglavnom po političkoj liniji, manje ili više stručni i preduzimljivi. Prošao je uspone i padove, u skladu sa prirodom vremena i, nekako, uvek delio napornu sudbinu metalskog kompleksa.

 

Mr Dušan Papić 1978-1984
VD Slobodan Jelić 1984-1985
Radivoje Lučić 1985-1989

PRIVREDNI DUKAT DEVEDESETIH

Tri stotine miliona maraka realizacije za deset godina. Svaka deseta novčanica investirana u nove hale i opremu. Pet novih proizvodnih programa. Sopstvena maloprodaja. Akcionarsko vlasništvo. U deceniji u kojoj su skoro svi dijagrami išli nadole, Metalčeva linija je rasla. Vrednost ovog preduzeća porasla je 2,5 puta i dostigla 47,5 miliona DEM na kraju pred 1999. godinu.

Ovo je decenija u kojoj je Metalac potvrdio da teška vremena mogu biti prava za dobre odluke. Raspad bivše Jugoslavije praćen ratnim strahotama i sankcijama međunarodne zajednice, ekonomskom krizom i bombardovanjem, značio je gubitak nekih tržišta i manje prihode od predviđenih.

Sa druge strane, četvrta decenija Metalca, započela je formiranjem novog rukovodstva sa Dragoljubom Vukadinovićem na čelu. Njegovih sedam uslova pod kojima se 1989. prihvatio mesta generalnog direktora, ma kako zvučala tada, danas pokazuju da je njegovim dolaskom za Metalac počelo drugačije vreme.

  • Bili su to sledeći zahtevi:
    povećanje plata zaposlenih za 30%,
  • plata gen. direktora i direktora sektora u odnosu na minimalnu 7:1,
  • povećanje kadrova sa VSS sa postojećih 27 na minimum 70 uz kadrovske povlastice,
  • smanjenje zaposlenih za 30% kroz penzionisanje i stimulativne otpremnine,
  • smanjenje troškova kroz internu ekonomiju,
  • diversifikacija programa, modernizacija proizvodnje i uvođenje informacionih tehnologija (MIS) i
  • vlasničko prestruktuiranje sa novim upravljačkim modelom

 

Deset godina, nakon tog trenutka, Vukadinović je još uvek bio na čelu kompanije, a sveukupni saldo je pokazivao da je Metalac bio primer mogućeg u nemogućim uslovima.
Metalac je u svemu što je zacrtao i što je zavisilo od samog preduzeća, odnosno top menadžmenta i zaposlenih. Finansijski parametri bi zasigurno bili i znatno veći da je problema u ekonomskom i sveukupnom okruženju bilo manje, ali 300 miliona maraka ukupne realizacije tokom najteže decenije, 120 miliona maraka realizovanih na inostranom tržištu i 33 miliona maraka investiranih u nove hale i opremu – rečit su pokazatelj uspešnosti.

Metalac je u devedesete ušao temeljnom tehnološkom modernizacijom osnovnog proizvodnog programa – emajliranog posuđa. Uvođenje sankcija 1992. godine otežaće prelaz preko granice sa čekanjem po 5-6 sati za putnička vozila i 2-45 dana za kamione i to samo preko nama prijateljskih suseda. Uprkos svemu Metalac nalazi način da trguje sa inostranstvom. To će mu pomoći da sačuva najveći broj tržišta na koja će kasnije odlaziti 70 do 80 odsto proizvodnje, a sama firma će se svrstati među deset najvećih evropskih proizvođača emajliranog posuđa.

U isto vreme uveliko je sazrelo uverenje da program treba širiti. Tako je „Metalac“ 1994. godine najpre krenuo u proizvodnju tefloniziranog posuđa. Dve godine kasnije otpočela je, u novoizgrađenoj hali, proizvodnja inox sudopera. U proizvodnju kvalitetne transportne kutije, ušao je najpre 1995. na savremenoj opremi, kapaciteta milion kutija godišnje. Početkom septembra 1998. godine preuzeo je proizvođača kartonske ambalaže i papirne galanterije „Sigmu“ iz Gornjeg Milanovca, da bi iste godine sa probnom proizvodnjom krenuo pogon ofset štampe, godišnjeg kapaciteta od četiri i po miliona kutija. Ubrzo potom „Metalac“ će se opredeliti i za sopstvenu grafičku pripremu. Luksuzna ambalaža je osvojena. Metalčevo posuđe odlazi na svetsko tržište u sopstvenom najkvalitetnijem pakovanju.

Bombardovanje Jugoslavije odložilo je nekoliko meseci proslavu jubilarnog četrdesetog rodjendan, sve do jeseni 1999. godine. Septembra te godine otvorena je još jedna Metalčeva fabrika sa najsavremenijom linijom za proizvodnju posuđa od nerđajućeg čelika. Samo u nju je investirano skoro devet i po miliona maraka.
U svemu se išlo ispred većine drugih. Možda najvažnije jeste vlasnička transformacija, započeta 1991. godine, a dovršena otplatom akcija nakon revalorizacije. Izvedena je toliko temeljno da je na kraju decenije 85% vrednosti akcija pripadalo aktuelnim i bivšim radnicima Metalca. Bila je to jedna od najpoštenijih i najuspešnijih privatizacija u novijoj istoriji srpske privrede.

Decembra 1994. godine „Metalac“ prvi u Jugoslaviji dobija sertifikat JUS ISO 9001 za kompletan proizvodni program, a juna 1996. i međunarodni sertifikat sa pečatom nemačkog TUV-a.

Na samom početku ove decenije izgrađen je takođe novi restoran za ishranu radnika, započeta je sopstvena proizvodnja bakelitnih elemenata za program posuđa. Obnovljen je vozni park za međunarodni saobraćaj… „Metalac“ je sredinom 1996. godine krenuo i sa otvaranjem sopstvenih maloprodajnih objekata u svim većim gradovima širom Jugoslavije.

I tako, u vreme koje će u istoriji ovih prostora sigurno biti zapisano kao najteža decenija druge polovine 20. veka, jedna kompanija u srcu Srbije, uspevala je ne samo da radi, već i da zaradi, da investira, da se razvija. „Metalac“ je postao jedno od najuspešnijih preduzeća na ovim prostorima. Moćna, stabilna organizacija, temeljno postavljena i sigurno vođena.

U deceniji u kojoj su skoro svi dijagrami išli nadole, Metalčeva linija je rasla. Vrednost ovog preduzeća za tih deset godina porasla je 2,5 puta i dostigla 47.500.000 DEM. Dupliran je i broj visokoobrazovanih u odnosu na kraj prethodne decenije. Bilo je već 75 ekonomista i inženjera svih profila.

 

U najtežoj deceniji najveće odluke i najbolji potezi:

– uvođenje informacionog sistema

– uvođenje sistema kvaliteta ISO-9001 sa sertisfikatom JUS i TÜV

– vlasnička transformacija

– prelazak na akcionarsko društvo

– otvorene firme na Kipru, u Moskvi, Skoplju, Celju i Beogradu

– modernizacija tehnologije proizvodnje emajliranog posuđa

– širenje osnovnog asortimana i širenje proizvodnih programa

– ulazak u proizvodnju tefloniziranog posuđa

– otvaranje fabrike inox sudopera

– kupovina preduzeća Sigma sa 48 radnika za 2,2 miliona DEM

– otvaranje pogona za proizvodnju luksuznih kutija u ofset štampi

– otvaranje maloprodajnog lanca u svim večim gradovima

– otvaranje fabrike za proizvodnju inox posuđa

– infrastrukturna ulaganja uz izgradnju restorana društvene ishrane i portirnice

– izgrađeno 11 kadrovskih stanova i 20 za ostale radnike

– urađen projekat tretmana otpadnih voda

DECENIJA INVESTICIONOG INŽENJERINGA

Poslednja decenija Metalca smeštena je grubo rečeno između godine bombardovanja Srbije i godine svetske ekonomske krize. Za Srbiju je to istovremeno decenija društveno političkog preokreta, tranzicije, novog otvaranja prema svetu i postepenog priliva inostranog kapitala, čestih političkih previranja, promena republičke vlade, ali relativno stabilnog bankarskog i valutnog sistema. Treće, tranzicija je donela novu nezaposlenost sa jedne, ali širenje kreditnih mogućnosti sa druge strane….

U petoj deceniji Metalac je ispisao izuzetno značajne stranice svoje buduće istorije. Bez pretenzija da previše interpretiramo period čiji smo savremenici, naprosto ćemo faktografski preneti najvažnije rezultate i događaje. Među njima su pre svega postepeno prerastanje Metalca u Holding organizaciju sa 12 preduzeća, kao posledica njegovog rasta u svim aspektima. Na kraju ovog perioda vrednost kompanije je 75.000.000 eura.

Šta je to što ovu deceniju čini razvojno vrlo intenzivnom i značajnom?

– Metalac postao većinski vlasnik Agrovojvodine u Novom Sadu
– Metalac postao većinski vlasnik Proletera u Gornjem Milanovcu
– Osnovano preduzeće Metrot u Moskvi
– Osnovano preduzeće Metalac Trade u Gornjem Milanovcu
– Osnovano preduzeće Promo-metal u Zagrebu
– Osnovano preduzeće Metalac Market u Podgorici
– Izgrađen Poslovni centar Metalca
– Osvojena proizvodnja preslikača za dekorisanje emajliranog posuđa
– Izgrađen magacin sirovina
– Izgrađena nova fabrika bojlera
– Ušlo se u proizvodnju tefloniziranog posuđa na aluminijumu
– Granmatrix pogonom solid-surface materijala Metalac prvi put izašao iz metalskog kompleksa
– Kontinuirani rast izvoza i širenje ino-tržišta
– Izrazita marketinška orijentacija preduzeća
– Prelazak na informacioni sistem BAAN-erp
– Integrisanje sistema QMS/EMS
– Prelazak na holding organizaciju
– Rast broja zaposlenih do 1.800 radnika
– Velika ulaganja u edukaciju kadrova
– Zaokruženje sistema za prečišćavanje otpadnih voda
– Veliki broj nagrada i priznanja

SVETSKA KRIZA PONOVO ZGUSNULA REDOVE UNUTAR KOMPANIJE

U najtežim vremenima preživljavaju samo najzdraviji, oni koji imaju dovoljno stručnog znanja da donesu prave odluke. Sa potpunim uverenjem da pripada upravo takvim kompanijama, Metalac je u 2009. ušao sa razradom nekoliko mogućih scenarija u kontekstu svetske ekonomske krize. Biznis plan je prilagođen novonastaloj situaciji, iako nešto malo iznad ostvarenja u 2008. godini i iznad plana rasta na nivou nacionalne ekonomije.

Ispred i iznad svega upućena je nedvosmislena poruka zaposlenima: nastojaćemo da sačuvamo svako radno mesto, neće biti otpuštanja, oslonićemo se na unutrašnje rezerve; teret krize ćemo ravnomerno podeliti. Ključne reči su: motivacija uz štednju i solidarnost uz profitabilnost. To je bila krunska potvrda snage i zdavog društveno odgovornog pristupa kompanije.

I mada je prvu godinu svetske ekonomske krize Metalac završio sa 16% manjim ukupnim prihodom nego u 2008. – ostvarena je dobit od oko 3,5 miliona eura, održana je prisutnost na svim tržištima i otvorena vrata nekih novih. Ispoštovan je dogovor sa zaposlenima da teret krize ravnomerno raspodeli, bez otpuštanja radnika.

Svih narednih godina Metalac je u izvanredno teškim uslovima beležio rast, a 2012. će ostati zapamćena kao jedna od najuspešnijih u istoriji Metalca sa 86,1 milion eura ukupnog prihoda. Prihod je imao rast u odnosu na prethodnu od 10%, izvoz je porastao 20%, a dobit 18%.

U Metalcu a.d. je te 2012. godine uveden dvodomni način upravljanja kompanijom preko Nadzornog i Izvršnog odbora. Komapnija je prerasla u Metalac grupu sa 14 preduzeća, a za predsednika Nadzrnog odbora i predsednika Kompanije ponovo je izabran Dragoljub Vukadinović.

Metalac je i dalje zadržao reputaciju jedne od najuspešnijih i najzdravijih srpskih kompanija sa visokim stepenom korporativne društvene odgovornosti. Osim što je tokom ovog perioda započeo proizvodnju granitnih sudopera, proširio kapacitete non-stick posuđa uključujući i keramičke premaze, modernizovo proizvodnju ambalaže, otvorio sopstveno preduzeće u Ukraini.., Metalac je u 2012 čak uspeo da izgradi i moderan fudbalski stadion u Gornjem Milanovcu, ukupne vrednosti oko 3 miliona eura.

Najbolja rešenja kad je teško

4. aprila 2019. godine Metalac ulazi u sedmu deceniju postojanja. Jubilarni 60. rođendan dočekujemo sa preko 2200 zaposlenih, 15 preduzeća u Srbiji i inostranstvu, 115 miliona evra ukupnog prihoda, 40 tržišta širom sveta na koja izvozimo svoje proizvode. Svoj rođendan Metalac je obeležio uz prisustvo 400 partnera, kako iz zemlje, tako i iz inostranstva. Takođe, objavljena je obimna monografija koja obuhvata prvih 60 plavo-belih godina. 

2019. godinu Metalac Grupa je završila sa 120 miliona evra ukupnog združenog prihoda. Prvi kvartal 2020. Metalac je dočekao, poput ostatka sveta, u strahu i neizvesnosti, izazvanih korona virusom. Čitav svet je bio blokiran pred koronom, pa tako i Metalac. Radilo se smanjenim kapacitetima, kako bi se ispunile preuzete obaveze prema saradnicima koji nisu otkazali porudžbine. Prodaja u svim kanalima je značajno pala, radno vreme pojedinih objekata je skraćeno, a neki su u potpunosti obustavili rad. Ako bi potražili neku, iole, svetlu tačku, to bi svakako bio Metalac Proleter koji je, u vreme krize, još jednom potvrdio svoju organizovanost, poslovnu i društvenu odgovornost, i pre svega spremnost zaposlenih da budu na visini zadatka u potpuno vanrednim okolnostima. 

Krajem juna 2020. godine, Dragoljub Vukadinović je izabran za predsednika kompanije Metalac u naredne četiri godine. 

Dva talasa ozbiljne pandemije COVID-a, istorijski skok cena skoro svih sirovina, dugi i neizvesni rokovi nabavke, sve skuplji i neizvesniji transport, rast cena energenata… to su ključne reči koje su obeležile 2021. godinu u kompaniji Metalac, koja je još jednom pokazala i da naspram svega navedenog, uz dobru organizovanost, disciplinu i vredan rad može da ostvari rekordnu dobit i u uslovima koji nisu baš za poželeti. 

Kontekst zapisivanja novije Metalčeve istorije se svakako ogleda i u vojnom sukobu između Rusije i Ukrajine. Vojna intervencija Rusije utiče, kako na čitav svet, tako i na Metalac, koji svoju poslovnu delatnost obavlja u sukobljenim zemljama.

U prvoj polovini 2022. godine Metalac je u rad pustio svoj logistički centar, što je svakako jedan od najzahtevnijih kompanijskih projekata. Uvođenjem WMS-a napravljen je značajan iskorak i stvorena pretpostavka ozbiljne konkurentske prednosti za sva Metalčeva proizvodna društva i Kompaniju u celini. Takođe, počela je izgradnja solarne elektrane, investicija kojom Metalac ulazi u svet proizvođača zelene energije iz obnovljivih izvora. 

Vremeplov
Sliding Image Sliding Image